Šta se desilo sa Google Fiber-om?

blog 5

Šta se desilo sa Google Fiber-om?

Kažu da treba učiti od najboljih, ali se često u euforiji na početku poslovnih poduhvata zaboravlja da su i priče o neuspjehu podjednako poučne! Uzmimo za primjer Google, koji je još uvijek za mnoge slika i prilika uspješne kompanije: za preduzetnike aspirativni poslovni model, a za ostale mjesto gdje bi svako volio raditi. Uostalom, koja se još kompanija može pohvaliti dvocifrenim godišnjim rastom – svake godine?

Međutim, ni najuspješnije kompanije ne uspijevaju uvijek sprovesti u djelo sve svoje planove, a pokazalo se da to vrijedi čak i za megakorporacije kao što je Google. Gromoglasno najavljivana, i podjednako burno pozdravljena od strane korisnika, Googlova namjera da super brzi internet i televiziju dovede do svakog kutka kontinentalnih SAD osujećena je i prije nego je pravo i počela.

Podsjetimo, još 2010. Google je najavio da će izgraditi superbrzu širokopojasnu mrežu za 50 do 500 hiljada korisnika u jednom ili više američkih gradova. Uskoro je izbor pao na Kansas City, a već 2012. izgradnja optičke širokopojasne internet mrežne infrastrukture je završena. Djelovalo je kao i više nego obećavajući početak i gradovi su se takmičili kako bi ponudili što bolje uslove i bili sljedeći na redu za Googlov optički internet brzine 1Gbps (1000 Mbps) – Google Fiber.

Interesantno je da je Google tek nakon završetka izgradnje infrastrukture istupio sa cjenovnikom. Jedna od ponuđenih opcija uključivala je i praktički besplatan širokopojasni internet za određene grupe stanovnika. Posebne pogodnosti ponuđene su i malom biznisu. Ne samo da je Google Fiber uveo brzine dotad nepoznate korisnicima koji su se oslanjali na trome tradicionalne telekome, nego je šokirao tržište i sa (u poređenju) povoljnim cijenama. „Sto puta brži internet po istoj ili jeftinijoj cijeni nego što nudi telekom? Uzimamo!“

Djeluje kao priča o uspjehu, zar ne? Međutim, pet godina kasnije, očito je da je Google Fiber projekat podbačaj, ako ne i potpuni promašaj. Gledajući stranicu Google Fiber sa njihovom mapom širenja, odmah upada u oči da više ni jedan grad nije u planu za uvođenje optike. Postoje samo „potencijalna područja“ za neko – vremenski sasvim neodređeno – buduće širenje. Pa, što je krenulo po zlu?

Za početak, Google se možda i prvi put u svojoj korporativnoj istoriji susreo sa pravom konkurencijom – telekomom. Nije teško zamisliti da su se telekomunikacijski divovi osjetili ugroženim Google-ovim ulaskom na njihovu, dotad dobro čuvanu, teritoriju. I dok su neki manji i agilniji davaoci usluga interneta odgovorili na Googlov izazov ponudivši svojim korisnicima veće brzine i niže cijene, većina nije bila spremna na takve poteze. Google se suočio sa otporom konkurencije – nešto na što ova internet kompanija nije navikla – i očito, nije se snašao u takvom klimi.

Pomalo iznenađujuće, Google izgleda nije predvidio i očekivao teškoće sa kojima se suočio „u stvarnom svijetu“ prilikom izvođenja. Samo tako se može objasniti Google-ovo izlijetanje sa uzimanjem depozita za izgradnju optike na područjima od kojih su na kraju morali odustati. Možda je to razlog što sada na Google Fiber stranici naglašavaju značaj saradnje sa gradskim upravama. Doista, i najambiciozniji planovi propadaju u situaciji kad je – iz ovih ili onih razloga – nemoguće doći do svih potrebnih dozvola i saglasnosti!

Ne treba zanemariti ni tehničke probleme koji su u ovako velikim infrastrukturnim projektima neizbježni. Odnosno: Google se suočavao sa zastojima u implementaciji dok su troškovi istovremeno vrtoglavo rasli. Za kompaniju kao što je Google, koja je poznata po tome da ulaže u tehnologije kao što su vozila bez vozača, ispalo je da je upravo optika njihov najambiciozniji i najrizičniji projekat!

Uostalom, optika je skupa i njeno uvođenje nikako nije lak posao koji se može brzo završiti. 2016. to postaje bolno vidljivo nakon restrukturiranja kompanije Google, sa otpuštanjem vođe projekta Google Fiber i zahtjevom generalnog direktora da se troškovi akvizicije novih korisnika Google Fiber-a hitno svedu na desetinu, a broj zaposlenih smanji na pola. Do tog trenutka, od planiranih 5 miliona pretplatnika, Google je akvizirao tek 200 hiljada, a na izvođenje potrošio milijardu dolara.

Za kompaniju koja je toliko posvećena rastu (možda i nauštrb svega ostalog) kao što je Google, cijela ta priča oko optike sada djeluje kao pogrešan korak. Otkazi, promjena rukovodstva, dalje smanjivanje troškova, i okretanje drugim projektima (među ostalim, možda i bežičnom internetu) koji – barem naizgled – imaju kraći put do profitabilnosti, djeluju kao najizgledniji epilog.