Brazilija – pametni grad prošlosti

Brazilija – pametni grad prošlosti

„Možeš ga voljeti ili ne, ali sigurno ne možeš reći kako si već vidio nešto slično.“, rekao je Oscar Niemeyer o Braziliji, glavnom gradu Brazila.

Smješten u centralnom dijelu Brazila, na obali jezera Paranoa, Brazilija je jedini grad izgrađen u 20. stoljeću, kojeg je UNESCO proglasio svjetskom baštinom.
Ono što ga izdvaja jesu neobična arhitektura i inovativno urbanističko planiranje, osmišljeno da olakša život stanovnika. Stvari koje ovaj grad svrstavaju u kategoriju „pametnih gradova“, iako za vrijeme njegove izgradnje ovaj pojam nije ni postojao.

Temelji ideje postavljeni su četiri godine prije početka izgradnje Brazilije, donošenjem Atenske povelje, na 4. međunarodnom kongresu moderne arhitekture 1933. godine. Ovaj dokument predstavljao je uslove koje su gradovi morali ispuniti kako bi bili useljivi. Uslovi su se odnosili na raspored građevina, udaljenost zgrada jedne od druge, postavljanje travnatih površina, odvajanje parkova i zgrada od najprometnijih ulica i slično.

Sve navedeno bili su razlozi da se Brazilija istakne kao mjesto poželjno za život, što je dovelo do migracija stanovništva, prije svega iz Sao Paula i Rio de Janeira prema glavnom gradu Brazila, tako da je došlo do naglog porasta stanovništva u Braziliji, ali i do preplitanja različitih kultura i tradicija.

Brazilija je danas i dalje jedno od najpoželjnijih mjesta za život u Brazilu, prije svega zbog najvišeg BDP-a po glavi stanovnika u toj zemlji, ali i zbog izuzetno niske stope kriminala, te činjenice da posjeduje čak sto kvadratnih metara zelene površine po jednom stanovniku grada, što je četiri puta više od količine koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija.